Srednja škola Matije Antuna Reljkovića Slavonski Brod

Biološko –  ova je riječ postala krilatica bez koje se više ne može zamisliti rasprava o alternativama za zdraviji svijet. „Biološko“ se koristi za vrtove, živežne namirnice, sredstva za zaštitu bilja i svjetonazore. Namjere su dobre, no radi se o izrazito višeznačnom pojmu....

Biološko organsko, prirodno – što to znači?

Biološko –  ova je riječ postala krilatica bez koje se više ne može zamisliti rasprava o alternativama za zdraviji svijet. „Biološko“ se koristi za vrtove, živežne namirnice, sredstva za zaštitu bilja i svjetonazore. Namjere su dobre, no radi se o izrazito višeznačnom pojmu.

Biologija je, prema novom izdanju Brockhausa, „znanost o živome“. U Novom velikom leksikonu o vrtlarstvu autora Georga E. Siebeneichera pod pojmom „Biološko poljodjelstvo“ nalazimo sljedeću definiciju: „Ukupnost prirodnih = biološki utemeljenih postupaka u poljodjelstvu i vrtlarstvu…Biološko poljodjelstvo (nazivamo i prirodno, organsko, organsko-biološko poljodjelstvo ili poljodjelstvo prema životnim zakonima) nastalo je kao reakcija na kemijske procese koji su uzeli maha, posebice u gnojidbi i zaštiti bilja“

Slika: Krug života biološke raznolikosti u školskom vrtu

Iz ovoga je već vidljivo da ne postoji samo jedna biološka metoda već različita biološka usmjerenja. Detalji su različiti, no osnovni principi su svima koji vrtlare na biološki način zajednički. Albert von Haller u svojoj ih knjizi Korijeni zdravog svijeta opisuje ovako: „U biološkom se vrtlarstvu moraju uzeti u obzir mnogostruki odnosi kultiviranih biljaka prema živim bićima u tlu, prema zraku i vodi, prema klimi i mikroklimi, te se svaki postupak kultiviranja mora ispitati glede njegovog učinka u cjelini.“ Nadalje: „ U biološkom uzgoju ne radi se, stoga, samo o korištenju organskih tvari već i njihovoj kvaliteti. Gnojenje stajskim gnojem ne znači da se radi o biološkoj metodi. Kako bi se postigla veća kvaliteta, u biološkom je vrtlarstvu od iznimnog značaja kompostiranje.“

Vrtlarstvo prema prirodnim metodama ne znači pustiti Prirodu da jednostavno ide svojim tijekom. Već tisućama godina ljudi u svojim vrtovima kultiviraju biljke i na različite načine pokušavaju postići veće prinose. U tom smislu i vrtlar koji radi perma biološkim metodama „kultivirani“ vrtlar. No, on se trudi svoje zahvate u prirodnu cjelinu tako izvesti da ne dođe do nikakvih poremećaja. On u umjetnom svijetu svog vrta pokušava stvoriti novu ravnotežu – prema prirodnim zakonima. Kažemo: u skladu s prirodom.

Bio-vrtlar ne postupa u svom vrtu kao gospodar: životinje i biljke njegova su „braća“. Nije to nikakva romantika izvan stvarnosti. Svaki život na Zemlji povezan je na kompliciran način. Najviše razvijena bića ovisna su o funkcioniranju primitivnih oblika života. Kada nestaju sićušne bakterije u tlu, one najavljuju i nestanak biljaka, životinja i ljudi. Antropolog Claude Levi-Strauss mišljenja je da je krajnje vrijem da kulture Zapada „nauče da je čovjek samo živo biće među drugima koje može dalje živjeti samo uz preduvjet da te druge poštuje“. Albert Schweitzer je to poštovanje nazvao „strahopoštovanjem pred životom“. Prema toj misli moraju postupati svi koji vrtlare na biološki način. Zvuči staromodno, no, ona  je tako stara i tako mlada koliko i sam život. Zakone života nije donio čovjek. Ljudi mogu samo živjeti u skladu s tim zakonima. Ako postupaju protiv njih uvijek će biti samo gubitnici. Tako je nekada pustinja Sahara bila žitnica Sjeverne Afrike. Uništilo ju je loše rimsko  gospodarenje. Indijanci Sjeverne Amerike živjeli su tisućama godina u suglasju s netaknutom prirodom. Dvjesto godina vladavine bijelca bilo je dovoljno da se široka područja kontinenta pretore u neplodnu stepu. Neumjerenost i žudnja za dobiti utjecali su na ljude da zaborave da pričuve zemlje nisu neiscrpne. No, postoji i prastari suprotan primjer: Kina. Sir Albert Howard napisao je 1943. Godine u svojoj Poljoprivrednoj oporuci: „Mali posjed u Kini, primjerice daje još uvijek stalni prinos te se, usprkos gospodarenju koje traje četiri tisuće godina, nije smanjila plodnost tla.“ Tajna je što u kineskim vrtovima i domovima nema besmisleno odbačenih otpadaka. Sav se organski materijal prerađuje u kompost i gnoj.

Što znači vrtlariti na biološki način?

To znači, jednostavno rečeno: raditi s prirodom, a ne protiv nje. To pretpostavlja da vrtlar poznaje najvažnije zakone prirode te da stalno sam, otvorenih očiju promatra što se događa u njegovom vrtu. Taj „povratak prirodi“ ne smije nikada biti korak unatrag u zastarjele tehnologije. Biološke su metode nastale na prastarim osnovama evolucije koje ukazuju na budućnost te se služe znanstvenim i tehničkim tekovinama našeg vremena. No, one to čine obazrivo. Stoga, vrtlari koji radi na biološki način nisu sanjari izvan stvarnosti već realisti koji svoje snove o vrtu pretvaraju u stvaranost. Svi oni mogli bi na vrata vrta napisati rečenicu velikog vrtlara Karla Foerestera:

„Tko želi ostvariti snove, mora biti budniji i sanjati dublje od drugih.“

Početak – promjena načina razmišljanja

Tko se odluči vrtlariti u skladu s prirodom, mora biti spreman uspravno držati leđa i dokazivati svoju postojanost. Nisu dovoljni romantični zeleni snovi ukrašeni ružama i rotkvicama. Kod prirodnog sse vrtlarenja radi o stvarnosti i o duši svih stvari. Tko želi zadobiti život mora biti snažan – pa i u rajskom vrtu!

Ovo nije zastrašivanje. To je zahtjev da se bude hrabar i dosljedan, jer čuda se ne događaju od danas do sutra. Na svakom početku mora doći do promijene načina razmišljanja. Tko želi biološki vrtlariti mora takvom načinu bezrezervno reći – da.

Prije nego što posegne za motikom i sjemenom, mora mu biti jasno o čemu se zapravo radi. Ne pomaže samo biti protiv nečega. Nije dovoljna negativna definicija: Mi ne koristimo nikakva umjetna gnojiva i otrovna sredstva za prskanje“. Pozitivno određivanje cilja mnogo je važnije; „Mi surađujemo s prirodom i svim modernim spoznajama koje nas na tom području vode naprijed.“ Njega tla, kompost, malčiranje, organska gnojidba, mješovite kulture i uključivanje svih korisnih pomagača iz životinjskog i biljnog svijeta čine težišta u biološkom vrtnom programu.

Vrtlarenje u skladu s prirodom zahtjeva, kao prvo, osnovno znanje, a potom spremnost da se stalno promatra, uči i stječe nova saznanja.

Cilj se naziva: biološka ravnoteža

Vrt živi u biološkoj ravnoteži: to znači da se tlo, mikroorganizmi, biljke i životinje nalaze međusobno uravnoteženom životnom odnosu. Nastaje velika igra suživota. Uravnoteženi su razgradnja i rast, zdravlje i bolest, život i smrt. To je stanje prirodno stoga jer se priroda svugdje gdje slobodno upravlja, trudi oko te uravnoteženosti. Biljke ne rastu isključivo u visinu, pa se može reći da je vrt u kojem se život odvija na prirodan način, funkcionalan ekološki sustav na najmanjem prostoru.

Kada vrtlar primijeti da vrt napreduje, više mu nisu potrebne riječi da ga u to uvjere. On je svojim čulima uvidio da „stvar funkcionira“ –  bio vrt više nije san, on je rascvjetana stvarnost. Vrtlar je ušao u trag prirode, ide ukorak s njom.

No to je iskustvo koje svatko mora osjetiti na svojoj koži i u svom vrtu. Ono daje onaj duboki, trajan osjećaj sreće koji su Kinezi još u davna vremena veličali iznad svega:

„…i ako čitav život želiš biti sretan, postani vrtlar.“

Zdravlje iz vrta

Bio vrtlar u svom privatnom raju ne ubire samo čvrste zemaljske proizvode koji se mogu izvagati u kilogramima i izmjeriti u centimetrima. On svaki dan u svoju kuhinju unosi zdravlje. Povrće i podovi koje je uzgojio prema prirodnim metodama, u najširem su smislu ljekovite biljke, sa izvanrednom aromom. Od zdravog vrta do zdravog čovjeka vodi direktan put. Na tom putu svi mogu naći svoj put. On nije ugodan, ali je pouzdan. Potrebno je spremiti samo malo hrabrosti za promjenu načina razmišljanja, otvoreno srce i oči koje nisu zamućene predrasudama. Bez rada nitko neće vratiti raj. Počnimo, dakle -  s praksom.     

„Naš je rad možda samo kap u oceanu…

Ali, i ta bi kap oceanu nedostajala.“

Vaš preglednik možda ne podržava prikaz ove slike.  

          
       

Vehid Ibraković, prof.